Mučiše je bezbožnici od Magedona do Kalipolja, a ona osta živa: U čast Svete Irine danas nikako ne koristite oštre predmete, a jedan običaj posebno važi za decu
Dodajte Kurir u vaš Google izborSrpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas se molitveno sećaju Svete velikomučenice Irine, svetiteljke koja je, prema predanju, živela u apostolsko vreme na prostoru Balkana, u gradu Magedonu, kao ćerka neznabožačkog vladara Likiniја. Rođena kao neznaboškinja pod imenom Penelopa, odrastala je u veri svojih roditelja, sve dok nije čula za hrišćansko učenje i postepeno ga prihvatila, započinjući svoj put ka veri u Hrista.
Pouku u hrišćanstvu dobila je od učitelja Apelijana, a u veri ju je utvrdio sveti Timotej, učenik apostola Pavla, koji ju je i krstio zajedno sa njenim dvorkinjama. Nakon krštenja, kako se navodi u žitijima, počinje njen život u potpunoj posvećenosti Hristu, odričući se bračnog života i zemaljskih privilegija, što izaziva gnev njenog oca i tadašnjih vladara.
Zbog vere u Hrista, sveta Irina biva izložena teškim i surovim mukama. Bacana je u jame sa zmijama i škorpijama, ali po predanju Božjom silom ostaje nepovređena. Pokušavali su da je muče testerisanjem, spaljivanjem na usijanim spravama i vezivanjem za vodenički točak, ali u svim stradanjima ostajala je sačuvana, a mnogi koji su prisustvovali njenim mukama i čudesnom izbavljenju – obraćali su se hrišćanstvu.
Njeno stradanje se nastavilo i u gradovima Kalipolju, Konstantinu i Mesemvriji, gde su je različiti vladari i eparsi pokušavali pogubiti na najteže načine – bacanjem u usijane volove, stavljanjem na vrele rešetke i drugim mukama. Ipak, kako predanje svedoči, sveta Irina je i tada ostajala živa i nepovređena, a njena vera i postojanost dovodile su do obraćenja mnogih neznabožaca, čak i samih vladara i njihovih vojnika.
Na kraju svog života, nakon što je propovedala veru Hristovu i privela joj, kako se veruje, više od sto hiljada ljudi, sveta Irina se povukla u miru. Sama je sišla u grob i zamolila učenika Apelijana da ga zatvori, a kada je grob kasnije otvoren, njenog tela više nije bilo, što je u narodu shvaćeno kao znak Božjeg proslavljenja i njenog večnog života u Carstvu nebeskom.
U žitijima je sačuvana i njena molitva Hristu, u kojoj govori: "Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.", a vernici na današnji dan uz čitanje njene molitve Gospodu neka izgovore reči: "Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše, Gospode. Amin."
U narodu se današnji dan, u slavu Svete velikomučenice Irine, poštuje i kroz određene običaje. Veruje se da danas ne valja koristiti oštre predmete, niti seći ili testerisati, kao i da se ne seku nokti i ne šiša kosa, kako se ne bi navukla nesreća. U nekim krajevima se i danas čuva običaj da deca piju odstajalu vodu, kao simbol snage i postojanosti koju je imala ova velika svetiteljka i mučenica.
Kurir.rs